Zadnji dani nastave

Prvi tjedan veljače bio je ujedno i zadnji tjedan zimskog semestra. Morali smo dosta zapeti kako bismo prošli ispite. Ja sam imala ispite iz kanjija, gramatike, čitanja s razumijevanjem i konverzacije. Bilo je to zanimljivo razdoblje i provodila sam ga uglavnom doma, u knjižnici ili u jeftinom restoranu "Gasto" gdje bismo Irma i ja jele, pile sokove (neograničeno, bolio me želudac poslije od količine šečera) i učile, nekad i do ponoći. Bilo je intenzivno, ali i fora.

Ebouli u pauzi između satova, a Yuki "uči" u knjižnici.

Irma je našla svoje najdraže mjesto u knjižnici fakulteta. Imaju jako udobne stolice s pogledom na park, no opasne su jer se u njima apsolutno ništa ne da raditi. :)

Završetak radnog vremena knjižnice najavljen je ugodnom klasičnom glazbom koja te pasivno agresivno tjera van.

Gramatika u šosu. <3

Jedva sam čekala te praznike, ali mi nije bilo drago što je mom najdražem predmetu rezbarenju metala došao kraj. Dogovorili smo s profesorom da ćemo navraćati u drugom semestru s bocom sakea. :) 

Moji prvi pokušaji, sačuvala sam za uspomenu. Potpis kaže Marina (マリナ).

Irmina nedovršena kreacija.

Neki primjeri finalnih produkcija.

Moj prvi broš u funckiji.

Otpad. <3

Predmeti iz kojih nismo imali ispite (slušanje, pisanje, seminar o školstvu) u zadnjem tjednu bili su nešto opušteniji.

Mape sa sastavcima koje smo napisali u toku semestra. Ovo je bio daleko najbolniji predmet, no na zadnjem satu smo dobili ove fascikle i naljepnice da ih po želji uredimo. To smo radili sat i pol vremena. Osjećala sam se ko u vrtiću. 

Sad već znate pročitati moje ime pa nađite moj! :)

Na satu čitanja bismo svaki tjedan nešto jeli. Profesorica bi nam obično donijela poprilično nerazumljiv tekst o japanskim slasticama, voću ili čaju, ali bi se frustracija brzo rasplinula i nestala u okusima i mirisima. Gore je kolač od matche (zelenog čaja) i zeleni čaj, a dolje voće kaki na jedan od 4 načina na koji se može jesti (svježi, polusuhi, sušeni i kuhani). Meni je svježi bio apsolutni favorit i prepun je vitamina C.

Na seminaru o obrazovanju, Juhee je imala zadnju prezentaciju. Tema je bila Moja zemlja, moj posao, moja škola. Ja sam imala prezentaciju prva, još u 12. mjesecu i dobila sam puno pohvala za nju. Bilo je zanimljivo uspoređivati sustave i dijeliti frustracije - u Koreji npr. imaju termin "monster parents" kojeg smo svi nekako odmah razumjeli. U Indoneziji se uvjeti čine nekako najgori, dok su u Gabonu i Koreji profesori poprilično privilegirani, između ostalog i zato što paralelno uz ovu stipendiju dobivaju i plaću za svoje radno mjesto s kojeg izbivaju. Zanimljivo je bilo i primijetiti kako profesori u drugim zemljama rijetko moraju imati master, 3 godine studiranja uz eventualnu specijalizaciju u polju obrazovanja su dovoljne da se stekne kvalifikacija i dobije posao u školi... Što reći...

Tokyo Gakugei University je super, ali praznici još više!!!