utorak, 27. prosinca 2016.

Božićni koncert!

Ukulele orkestar svake godine organizira božićnu večeru za svoje članove gdje svatko izvodi na pozornici jednu do dvije pjesme. Večera je bila u super kvartu Shimokitazawa, u nekom španjolskom livehouse-u "La Cana" pa je na svu sreću i hrana bila španjolska (tapasi, pršut, vino, aaaa). Bilo je 17 ljudi.

Svirala sam s Odom i Melmom tri pjesme, "Niko kao ja" (Šarlo Akrobata), "Što te nema/Anatawa doko ni" (Jadranka Stojaković) i "Ukulele Anthem" (Amanda Palmer). Osjećaj je bio super, a učinak procijenite sami. :o)

(I opet: nemojte dijeliti, ovo je samo za vas odabrane).

<3

utorak, 20. prosinca 2016.

メリークリスマス



Kad si u Japanu... Sva sam božićna. Najprije zato jer sam organizirala skupnu kupovinu božićne jelke pa smo kupili jednu "japansku" od 6 dijelova (svaki dio je imao naljepnicu s brojem tako da znamo koji ide u koji) te božićnim ukrasima u istoj kutiji. Bilo je fora jer što je Božić bez bora?!


Hrvatska ambasada nas je u zadnji čas zvala na tradicionalni Božićni domjenak. Napokon moja hrana!!! Najela sam se i napila ko ubogo djevojče, a umjesto diplomatskog small talk-a s dosadnim ljudima, upoznala sam neku super curu iz Zagreba (Mašinu i Martinu frendicu koja tu radi doktorat), zatim Japanku koja nam je pričala kako se na japanskom ne može baš tepati i da zato svom mačku uvijek tepa na hrvatskom te naposljetku japansku pole dance učiteljicu! Ponekad se pitam jesam li samo ja takva srećkovićka ili je sve samo slučajnost. Dala mi je kontakte i jedno pola sata smo strastveno izmjenjivale iskustva. Otići ću na probni sat preko praznika, a ona će otići kod Maje u Studio Polleo na ljeto kad dođe u Hrvatsku.


I imali smo božićni party! Ovo su moja dva Gryffindora. Budući da smo samo nas troje na početnom tečaju japanskog, prozvali smo se Hermiona, Ron i Harry. Ovo je nečija Gryffinfdor krigla.

Tko mi još kaže da je Božić samo kršćanski blagdan, reći ću mu da ode u Japan! Vedrana i ja s Gitom i Irmom iliti mojim najdražim halalovkama, kak ih ja zovem. :) Japanci Božić inače slave u parovima (verzija Valentinovog) i idu na večeru u KFC! Da, da, da. Ne zezam se.   


S Eboulijem koji ima temperaturu.

I evo nas! Japan, Kolumbija, Tajland, Gabon, Malawi i Hrvatska. Drvce, sushiji i puno piva. :)

Ho-ho-ho! 

メリークリスマス
(doslovno: Meri Kurisumasu)

Iliti, kako piše po dosta dućana: 
Happy merry Christmas!

:)

Buon Natale!

Advent je donio i neke promjene. Ovo je tzv. Madona di salone, odnosno Bogorodica od frizeraja. Hauba se okreće u smjeru kazaljke na satu. 
BUON NATALE!!!

...

A ovo je rezultat.


Advent


S obzirom da znam da nemate dosta Adventa u Zagrebu, evo malo japanskog! Božićno ludilo počelo je odmah poslije Halloweena, par dana kasnije cijeli jedan odjel u dućanu je samo promijenio ukrase, a Mariah i japanske verzije Tihe noći su se orile već sljedeći tjedan...



 
Ovo je Božićni sajam u njemačkom stilu u kvartu Roppongi Hills. Iluminacije su posvuda, sajam je malen (i ljudi stoje u redu po pola sata da uđu u jedinu božićnu suvenirnicu), a gulaš i kuhano vino skupi točno onoliko kolika je bila i moja pohota za njima. Ovu plastičnu napola punu zdjelicu sam platila 80kn, a vino 40-tak. I nije mi žal! :D

Još malo iluminacija. Na otoku Enoshima u Tokijskom zaljevu (nekih dva sata vlakom). Ovo zadnje bi trebao biti Fuji.

Ovo mi je nekako jako draga slika. Taman kad je trebala biti romantična, upadne mi ovaj čovjek sa psom u kadar. I napravi ju čudnom i čudnovatom, smiješnom i istodobno punom simbolike. Baš kao da je ispao ravno iz moje lude glave. S dupinima i planinom Fuji u pozadini. A kompozicija je za milijun dolara, čak i ovo nespretno odrezano drvo, savršeno se uklapa.

Print screen mog mozga.

Tko me ne zna, sad me zna. :)














utorak, 29. studenoga 2016.

Koncertići


Coral je opet imala koncert u klubu Garage pa sam pozvala Korejku Seunghee da ide sa mnom (cura inače super pjeva, slušamo sličnu muziku i kosa joj je roza! :)). Poslušale par cool bendova, najele se browniesa i isplesale i ispogale kao što davno nismo/nisam. Fotke je napravio službeni fotograf i simpa su mi pa evo, dijelim. :) 




S Coral. Napadni fan joj upada u kadar tijekom soundchecka.

Lijevo glumim karate, a desno je moj novi frend Ayden iz Nottinghama s kojim sam u subotu otišla na koncert Disgusting Cabbage-a (!) i drugih japanskih underground bendova u neki minijaturni klub Sound studio DOM u koji doslovno stane bend i 15 ljudi. Na krovu se pekao roštilj u što sam se morala uključiti sa svojim dugogodišnjim iskustvom i besprijekornim znanjem. Koliko mladih japanskih pankera i ludih hrvatskih profesora je potrebno da se u pola sata rasplamsa žeravica? Odgovor je 4. Proces je bio urnebesan, od puhanja i drobljenja ugljena nogama do bacanja chopsticksa u vatru, a i ubacivanje kobasica ravno u vatru bila je jedna od opcija. :D Upoznali smo internacionalnu ekipu kuglača i umjetnicu koja radi neke feminističke fotke i instalacije koja nas je počastila tortom jer joj je bio rođendan, a s Aydenom sam imala najsmisleniji i najopušteniji razgovor od svih koje sam vodila u ova dva mjeseca. To je valjda ta neka europska veza... Vratila sam se doma mirišući po vatri i s pomalo bukovičkom energijom. Nemam nažalost nijednu fotku kluba, ali idem opet možda već sljedeći ponedjeljak na projekciju neke japanske anarhističke komedije. :)

Da ne bi bilo da ja tu ništa ne radim, sljedeći post bit će o faksu i o tome kako jako puno radim i ne stignem se zabavljati! ;)

četvrtak, 24. studenoga 2016.

Video

Iliti bideo, kak Japanci vele.
Samo za vaše uši.
Ne dijelite ni u ludilu!
:o) <3

2. koncert

1. koncert

subota, 19. studenoga 2016.

Prvi koncert


Prvi koncert ikada u životu mome zbio se 9. studenoga iliti 11月9日 ( じゅういちがつここのか), da se malo pohvalim svojim briljantnim japanskim. :)
Mjesto: Hikoroku bar, Koenji.
Bend: Oda i ja na ukuleleu, Memeko na klarinetu i ksilofonu.
Repertoar: "Niko kao ja" (Šarlo Akrobata) i "Na balkonu" (Arsen Dedić i Pun kufer).

Ulaz u zgradu, birc je na prvom katu.

Navijači. Došli su s laserima i digitalnim transparentom "Lovely Marina <3". Baš mi je značilo da su tamo. 

I evo i tog povijesnog trenutka. :) Klizio mi je uke pa sam na drugoj pjesmi sjela, potpuno sam obnevidjela, oprala me trema, ali sam odradila, (na trenutke) uživala i nakon toga bila sretna i zadovoljna. 


 S Juhee.

Ovo su dvije preslatke curke od kojih je ova tuba duplo veća. Svirale su svoje simpa pjesme (jedna od njih je Pinocchio, još uvijek ju pjevam koliko je catchy) te otplesale ples poslovnih ljudi u odijelima koji su navodno jednom prilikom na ulici počeli spontano plesati kad su čuli njih dvije kako vježbaju.


 
Još jedan simpa bend iz Osake.

Shiny, happy people. Inspiracija na stotu! <3