subota, 19. studenoga 2016.

...ali "moraš se za nešto vezat"

Ovo je odgovor jednog Tinderaša na moj komentar kako se ne bi trebao vezati za bivši stan koji mu je jako nedostajao. I čovjek je imao pravo.

Bez vezivanja nema ljepote. Nema smisla.

Urušeni odnos jedna svirka ili crtež može ublažiti, ali rupu nedostatka drugoga ne može zakrpati. 

Stvaranje novih prijateljstava je teško. Svi mi ovdje imamo svoje živote, određeni broj godina i iz različitih smo kultura, što još dodatno komplicira stvari (Korejke, npr., uvijek dođu kad ih negdje zovem, ali baš nikad nigdje ne zovu natrag, nijedna; a problem nije ni vremenski ni kvalitativni, bar mi tako kažu). Ne želimo biti teret drugima niti želimo zabadati noseve gdje im nije mjesto, a istodobno vapimo za tim da netko pita za nas kad nas nema. O zagrljajima u PMS-u da i ne pričam. Ali OK, kupila sam si deku. :P

Danas je bio moj drugi nastup (o prvom još nisam pisala, ali da, prošli tjedan sam svirala prvi put!) s Odom i Memeko u Hikoroku baru. Ovog puta izvodili smo "Niko kao ja" i "Ona se budi". Bilo je manje ljudi i bila sam opuštenija. Kad jednom naučim gdje da gledam i kako da si odmrznem ruke na pozornici, možda ću i uspjeti pogoditi sve akorde i ne zajebat tekst! Dotad, trudim se biti zadovoljna s ovim što je. Okrutnog crva sumnje (ima glavu Crne guje) koji mi sugerira da nisam ja zapravo za to, trenutno uspješno ignoriram. U Japan sam došla s misijom, idem do kraja pa makar crkla. :)

Poslije nas svirali su Sayonara company, prekrasan bend. Uvukli su nas u svoju tišinu, nostalgiju i čudnoću za tren. Čovjek je u jednom trenu imitirao mijaukanje na električnoj gitari i umjesto trzalicom svirao staklenom soljenkom. Evo ih ovdje, prekrasni su, poslušajte!


Uglavnom, još jedno sjajno iskustvo, makar me osjećaj usamljenosti (ljubičasti, dolje desno) pratio cijelo to vrijeme. E. se na kraju ispričao, izrazio i potvrdio mi da mu je stalo, što me je opet vlakorasplakalo (kovanica za čin plakanja u vlaku, patentiram!) te mi vratilo povjerenje da nisam jedina abnormalno potrebita emotivka među robotima kojima vezivanje ne treba. I da mi intuicija još uvijek nije za mirovinu.

Moraš se za nekog vezat.



Nema komentara:

Objavi komentar