Skok u nepoznato

Makar bih htjela slijediti neki kronološki redoslijed, trenutno proživljavam toliko emocija da ih moram negdje uzemljiti. 

Kad sam dobila ovu stipendiju bila sam užasno skeptična (nisam se htjela prijaviti do zadnjeg dana). Mučilo me što ću ovdje, je li tražim kruha povrh pogače, hoću li izdati sebe, jesam li bezosjećajna što ostavljam obitelj i prijatelje za sobom, je li bježim, jesam li nezahvalna (po drugi put), je li ja to zaslužujem, hoću li pasti u još veći kaos od onog u kojem sam bila dosad, hoću li umrijeti na putu ili od neke nepoznate hrane, hoću li biti usamljena, nadodajte samo koji god strah vam pada na pamet, sve sam ih proživjela!

I znate što? NIŠTA od ovoga mi se nije dogodilo. Ili možda je, ali sam u svom preživljalačkom i ludom načinu na to potpuno zaboravila. Od prvog dana ovdje se osjećam kao riba u vodi. 

Evo i zašto.

Ovo je Gita. Gita je velika vjernica i kad pričamo o religiji obje se tiho, ali duboko uznemirimo jer ja mrzim religiju. Pa smo počele izbjegavati tu temu. Ali Gita vidi duhove (u islamu zovu ih geniji) i priča s njima, što mi je predivno i napokon dokaz da stvarno postoje! Gita ima bebu u trbuhu koja je neki dan na ultrazvuku plesala na Mozarta. Nas dvije imamo terapijske seanse o životu i osjećajima, gramatici i browniesima u kuhinji u kojoj se srećemo svaki dan. Gita se molila za mene da prođem na audiciji. Gita je prekrasna.

Irma je jedno ludo trknuto i pozitivno biće koje jako jako puno priča i obožava kuhati i jesti. S Irmom se uvijek smijem, a kad uđem u kuhinju zna reći "Oh thank God! I made too much food and you can now help me eat it, thank you!". :D

Ovo smo Juhee i ja s curry men-ima. Juhee je rezervirana, ali topla. Ekstremno je religiozna i nedjeljom ne radi ništa osim mise, ponekad odsluša i tri u nizu. No, Juhee je moja osobna prevoditeljica i tu je za sve što god mi treba. Ponekad mi dijeli dobronamjerne savjete oko izgleda jer se voli sređivati. Ja to baš i ne doživljavam. Juhee voli koncerte i jedva čeka da me čuje kako izvodim na pozornici, tako bar kaže.

Coral je vesela cura iz Zagreba koja svira u Blue Straight-u s prekrasnim Kingom na gitari i bubnjarem iz Amerike. Coral je bilo grozno u Hrvatskoj jer su je svi šikanirali zbog toga što je Židovka. Coral je oduvijek htjela imati bend u Japanu pa je pokupila stvari i otišla u Japan imati punk rock bend i hraniti mačke lutalice. Coral mi je predložila da sviramo skupa na njihovom koncertu, ja bih trebala napraviti neki uvod na ukuleleu. Jedva čekam.

Fua sam upoznala na Coralinom koncertu, ona kapa s bundevom s Fb je njegova. Fu obožava muziku pa smo bili na dva koncerta otada. Jako je ugodan. Fu ima gitaru, a ja sam mu obećala da ću mu pomoći da nauči osnovne akorde.

Ovo je Hikoroku bar kojeg drži Odajima (Oda). Oda je šezdesetneko godište i vodi Ukulele orkestar. Oda obožava punk i zamolio me da ga naučim neke hrvatske/balkanske punk pjesme na ukuleleu. Na videu dolje niže Oda i Memeko sviraju "Niko kao ja" od Šarla akrobate. Memeko se zove tako jer ima velike oči (me=oko), a osim klarineta, hobi joj je trčanje maratona. Oda je radio u nekoj firmi, ali je poludio i dao otkaz i odlučio otvoriti bar u kojem se svako malo održavaju neki koncerti (najčešće ukulele koncerti). Tu gdje su stolovi je ujedno i pozornica, jako je minijaturno. Oda ima stablo kakija u dvorištu i dao mi je nekoliko plodova da probam (stoput su bolji nego u dućanu, i Gita je potvrdila!). Oda mi je rekao da mu je super svirati sa mnom i pozvao me da s njim i Memekom otpjevam par pjesama na koncertima 9.11. i 19.11. Osim Šarle, u planu je i "Na balkonu" (Pun kufer i Arsen Dedić), a u užem izboru su i Termiti, Kud idijoti i Jinxi. A možda i Amanda Palmer, ako ga uspijem nagovoriti. :)

Prije prvog sviranja s Odom bila sam jako nervozna. Povukla sam sile podrške skroz iz Hrvatske i neki su i energetski bili sa mnom dok se to događalo. :) Nikad nisam svirala s nekim "profesionalcem" i bilo mi je užasno važno što će mi reći. Ali sve je prošlo ugodno i bezbolno i sad slijedi koncert!!!

 

O Vedraninoj krasnoći sam već pisala. Vrlo ambiciozna i fokusirana, istodobno jako topla. Lijepo je imati nekoga s kim možeš pričati (o pametnim stvarima) na hrvatskom. Vedrana voli filmove i Johnnyja Casha i baca se u izazove bez pardona. Ovo smo ona, Shem i ja prilikom vježbanja za audiciju u kazalištu. Vedrana je odlučila probati "just for fun" i po svoj prilici je razvalila. S audicije je išla direktno na aerodrom pa u Australiju. Svetska žena, nema šta.

   

Ovo je Shem. Cijeli ovaj post je zapravo zbog njega i onoga što je taj čovjek napravio za mene. Shem je jedna prekrasna blesava, srčana, topla i nesebična osoba koja voli ponekad raditi dramu od života i ukrašavati priče. Ali glumac je i scenarist i onda mu je valjda oprošteno. Shem obožava život (YOLO filozofija) i oči mu se stalno sjaje. Imamo istog supervizora te idemo na njegova predavanja, a onda pijemo pivo i glupiramo se i psujemo i smijemo se. Shem je (samo) prijatelj. Prijavio se na audiciju u kazalište na engleskom jeziku, Tokyo International Players. Oni imaju tradiciju već desetljećima i jako su dobri. Shem me nagovarao da se prijavim i ja, ali na samu pomisao bilo mi je muka i rekla sam da ne idem. No, on bi me svako malo bocnuo. Shem me naposljetku nagovorio, napisao mi monolog i radio sa mnom ko manijak na njemu. Rekao mi je da vjeruje u mene, da imam to prirodno u sebi i onda me snimio prilikom vježbanja i pokazao mi snimku. I, što je najbolje, moje ultramegasamokritično oko nije si našlo zamjerke. Bila sam si uvjerljiva, lijepa (!) i sve to "glupo glumatanje za egotripaše" mi je dobilo smisao jer sam se čak sažalila nad svojom junakinjom! I na kraju sam si rekla, ideš, dala se sto posto, stala pred tročlanu komisiju, odglumila svoju junakinju koja susreće tipa iz prošlosti i razmišlja treba li prevariti muža i trese joj se ruka (posljednje nije dio scenarija ;)) i, makar evo javljaju da nisam prošla u drugi krug, napravila sam nešto nakon čega sam se osjećala ispunjeno, ponosno i nevjerojatno smisleno. I imam osjećaj da su mi se otvorila neka vrata u srcu i da jednostavno nema povratka na staro. Što će biti to novo, ne znam, ali smjer se sve jasnije ocrtava kroz maglu. A znači mi cijeli svijet!

Na slikama smo Shem i ja za vrijeme vježbanja (unatoč vinu, intenzivno i fokusirano smo radili satima), na putu za audiciju (glumimo nervozu :)), pred tablom za audiciju i poslije nje. Proslavili smo vinom, ručkom i vožnjom u pedalini, a nakon toga sam otkazala sve dogovore, zatvorila se u sobu i plakala i jela i spavala jer mi je vjerojatno ipak bilo malo too much. :) 

Ali sastavljam se i ne odustajem!!! <3

 

(hvala Ivi za pjesmu)